Možda nisam znao
uvijek istom mjerom vratiti
zato otvaram ti srce kao pismo
neču nista skrivati.
Pročitaj me do zadnje strane ti
i znat’ češ da si najbolje do sada
što su prsti dotakli.
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav nježno boli
nadji sreču u mom oku
kao more duboku.
I znaj da bit’ ču tu
i kad navrati nam tuga
ti u meni nadji snagu
prijatelja, vjernog druga.
I znaj da bit’ ču tu,
da ti dobro dobrim vratim
i na vrhu i na dnu
da osmijehom te pratim.
I možda nisam znao uvijek
prave riječi birati
ali nizašto na svijetu
tebe ne bi’, ne bi’ htio mijenjati.
Ti si kao zrno soli
tvoja ljubav nježno boli
nadji sreču u mom oku
kao more duboku.